Osnivačica i urednica Flou portala, Milica Slijepčević, razgovara sa profesorkom Lidijom Jovanović, novom/starom predsednicom ULUPUDS-a. U intervjuu otkrivamo kako vidi budućnost Udruženja, balans između tradicije i savremenih tokova, kao i podršku mladim umetnicima i dizajnerima.

Prelomni trenutak u karijeri Lidije Jovanović

Koji trenutak ili projekat u Vašoj karijeri smatrate prelomnim u oblikovanju Vašeg umetničkog izraza?
Kao prelomni korak svoje karijere izdvojila bih, najverovatnije, momenat kada sam počela da objedinjujem dve, naizgled različite sfere svoga delovanja – kostimografiju i modni dizajn, uz istovremeni rad na liniji obuće i modnih detalja od kože. Tada sam preko noći shvatila da umetnički izraz ne mora biti “samo scenski” ili “samo modni”, nego može živeti u spoju materijala, konstrukcija, simbola, tekstura i narativa.
Za mene je takođe značajan bio i period usavršavanja nakon studija na Central Saint Martins. Radeći na upoznavanju tehnika izrade šešira i obuće, uvidela sam lepotu spajanja zanatskog i umetničkog pristupa. Neretko ističem da se trudim da osluškujem ljude sa kojima se srećem na dnevnom nivou, kao i društvene mreže koje nam serviraju interesovanja korisnika i usmeravaju nas ka onome što je fokus pažnje u datom trenutku. To pokazuje koliko se moj umetnički izraz stalno razvija, prilagođava i reflektuje realnost.

Uticaj kostimografije i modnog dizajna na nastavu

Kako Vaše iskustvo u kostimografiji i modnom dizajnu utiče na način na koji prenosite znanje studentima na Univerzitetu Metropolitan?
Moj pristup nastavi zasniva se na ideji da nastavnik ne prenosi samo teoriju, već i iskustvo – uspehe, greške, uvide iz stvarnog sveta. Način izlaganja koji sam razvila, da istoriju kostima učinim živom i aktuelnom i da je ukrstim sa trenutkom u kome stvaramo, nastao je upravo kroz rad sa studentima. Vrlo brzo sam uvidela da klasičan pristup više ne drži pažnju novih generacija.
U nastavi insistiram na interdisciplinarnosti – ni moda ni kostim ne funkcionišu sami po sebi. Moda ne postoji bez brenda, tržišta i potrošača, dok kostim zavisi od scene, reditelja, prostora i lika. Podstičem kreativnost i uvek insistiram da studenti ostanu verni sebi, da imaju lični stav i da razumeju da elegancija nije novac, već izgrađen ukus.
Kada radim sa studentima, podstičem tehničku disciplinu – konstrukcija, materijali, ergonomija – ali i naglašavam da su to alati, ne ograničenja. Identitet je ono što od kolaža pravih elemenata stvara autentičan rukopis.

Tehnička veština ili umetnički identitet?

Kada radite sa mladim kreativcima, šta je po Vašem mišljenju važnije – tehnička veština ili razvijanje sopstvenog umetničkog identiteta?
Verujem da su oba aspekta neophodna i nerazdvojna. Tehnika daje siguran temelj, razumevanje materijala, konstrukcije i detalja. Bez toga vizija ostaje apstraktna i teško ostvariva. Ali umetnički identitet daje rezonancu, glas i autentičnost. Često naglašavam da digitalna ili industrijska tehnologija ne smeju zameniti dušu dela, iako se njihov uticaj ne može ignorisati. Identitet se ne sme potisnuti tehnikalijama – tehnika treba da bude u službi izraza.

Izazovi ULUPUDS-a danas

Kao predsednica ULUPUDS-a, koji su najveći izazovi sa kojima se danas suočava Udruženje i kako planirate da ih prevaziđete tokom Vašeg mandata?
Kada sam u julu izabrana na čelo ULUPUDS-a, ukazana mi je velika čast, ali i jasan zadatak – voditi Udruženje u zahtevnom trenutku. Kulturni sektor u Srbiji danas trpi posledice neažurne sistemske podrške, umetnici rade u nesigurnim uslovima, institucije su pod pritiscima, a i Udruženje samo ima otvorena pitanja. Ovaj mandat doživela sam kao poziv na odgovornost i saradnju. Moja je želja da otvorimo ULUPUDS za nove ljude, ideje i energiju, da ojačamo transparentnost i međusobno poverenje. Želim da tražimo nove modele finansiranja i projektnog delovanja, i da struka postane snaga, a ne samo oznaka.

Drugi mandat na čelu ULUPUDS-a

Vi ste po drugi put izabrani za predsednicu ULUPUDS-a? Šta to znači za Vas i kakva je razlika između prethodne i sadašnje pozicije i stanja u tom udruženju?
Ponovni izbor pokazao mi je da kolege veruju u viziju i put koji gradimo zajedno. Tokom prvog mandata (2018–2022), suočila sam se sa pandemijom – periodom kada je kulturna scena bila paralizovana. Upravo tada smo, zahvaljujući solidarnosti i kreativnosti članova, uspeli da otvorimo važne teme i osnažimo vidljivost Udruženja. Danas su izazovi sistemski i dugoročniji. Razlika između tadašnjeg i ovog trenutka jeste u stepenu svesti o tome koliko je Udruženje pozicionirano u društvu i koliko treba da bude faktor promene. Sada radim s još jasnijom namerom – da ULUPUDS bude mesto ideja i delovanja, ne samo simbol ili arhiva.

Tradicija i inovacija u umetnosti i dizajnu

Kako balansirate između očuvanja tradicije ULUPUDS-a i potrebe da ga prilagodite savremenim tokovima umetnosti i dizajna?
Tradicionalne vrednosti Udruženja – čuvanje zanatskih i umetničkih standarda, kolegijalnost i poštovanje različitih disciplina – čine osnovu naše autentičnosti. Ali svet se menja, umetnost se menja, tehnologije se ubrzavaju. Zato ULUPUDS mora biti fleksibilan i otvoren. Ne želimo da rušimo tradiciju, nego da je reinterpretiramo. Kada kažem da želimo da Udruženje bude otvoreno za nove ljude i ideje, mislim na to da tradicionalni čuvari zanata i mladi eksperimentalni autori treba da koegzistiraju i uče jedni od drugih. Tradicija, u mom poimanju, nije konzervativizam – ona može biti poligon za inovaciju.

Podrška mladim umetnicima i dizajnerima

Na koji način ULUPUDS može da pruži konkretnu podršku mladim umetnicima i dizajnerima u Srbiji da izađu na međunarodnu scenu?
Otvaranje ULUPUDS-a za nove ideje ne sme ostati deklarativno – mora se konkretizovati kroz programe i akcije. Verujem da Udruženje može postati karika koja povezuje domaće stvaraoce sa svetom. Na taj način njihovi radovi neće ostati samo lokalni, nego mogu postati globalni glas.

ULUPUDS Platforma i digitalna arhiva

Da li postoji neka inicijativa ili projekat koji želite da sprovedete, a koji bi mogao da ostavi dugoročni trag na rad Udruženja?
Jedna ideja koju smatram ključnom jeste stalni program „ULUPUDS Platforma“ – prostor unutar Udruženja koji kontinuirano predstavlja mlade autore. Ne samo jednom godišnje, već kroz sezonske ili polugodišnje cikluse. Time stvaramo živi kontekst, a ne epizodnu podršku. Takođe, želim da radim na digitalnoj arhivi i mreži članova – dokumentovati radove, ideje i biografije. Tako će budući kustosi, istraživači i kolege imati pristup nasleđu Udruženja, ali i koristiti ga kao inspiraciju.

ULUPUDS kao most umetnosti, obrazovanja i industrije

Kako vidite ulogu ULUPUDS-a u povezivanju umetnika, akademske zajednice i industrije u narednih pet godina?
Verujem da Udruženje može biti most između oblasti koje se često delom preklapaju, a delom ne – umetnost, obrazovanje i industrija. U narednih pet godina želim da vidim ULUPUDS kao instituciju koja inicira zajedničke projekte između univerziteta i prakse, ali i most ka industriji. Dizajneri, zanatlije, proizvođači i kulturne institucije treba da razgovaraju i stvaraju sinergije. Udruženje bi trebalo da postane ne samo mreža, nego motor novih inicijativa, razgovora, saradnji i manifestacija kojima se afirmiše primenjena umetnost.

Film „Obraz“ i put ka Oskaru

Film „Obraz“ za koji ste radili kostime je ove godine crnogorski predstavnik za nagradu Oskar, kakva ste iskustva poneli sa snimanja i kakav je Vaš osećaj u vezi ove nominacije?
Rad na filmu „Obraz“, koji je ovogodišnji crnogorski kandidat za Oskara, bio je izazovan i stimulativan. Film zahteva visoki stepen preciznosti – kostim mora da funkcioniše u kadru, pod svetlom, u pokretu i atmosferi. Potrebno je pažljivo birati materijale i boje koje prenose lik i priču. To iskustvo me je dodatno osnažilo da budem disciplinovana, ali i da u uslovima produkcije očuvam estetski senzibilitet.
Radili smo u izuzetno izazovnim okolnostima kako bi priroda Crne Gore oživela u epskoj priči, i na kraju je to prepoznato. Nominacija za Oskara je potvrda da talenat, posvećenost i timski rad imaju vrednost van granica. Sećam se da sam i ranije, sa filmom „Mrak“, imala slično iskustvo kada je bio srpski kandidat za međunarodnu kategoriju. Ovakve nominacije potvrđuju da rad ne ostaje neprimećen i motivišu da se nastavi sa projektima univerzalnog glasa.

Trendovi obuće jesen/zima 2025/26

Za sam kraj, kakvu obuću preporučujete za predstojeću sezonu jesen/zima 2025/26?
Na osnovu trendova, svog iskustva i istraživanja, mislim da će za sezonu jesen/zima 2025/26 obuća morati da spoji funkcionalnost i izražajnost. Čizme sa stabilnom petom i robusnijim đonom deluju kao savršen spoj elegancije i udobnosti.
Materijali će biti kombinacija kože i tekstila, sa detaljima tekstura i elementima recikliranih materijala. Dominiraće jesenje zemljane nijanse – kesten, tamno maslinasta, karamel – uz metalne i kontrastne akcente. I, najvažnije, obuća treba da priča priču i prenese duh izraza, da bude deo narativa, a ne samo dodatak.