Razgovor s Natašom Kekanović  vodila je Teodora Paunović, studentkinja IV godine

MODNOG DIZAJNA, FDU, Univerzitet Metropolitan, Beograd

 

N.K.“  Ja sam ona koja nosi svoj umetnički karakter i identitet“

Predstavite nam se, ko ste i čime se bavite?

Ja sam ona koja nosi svoj umetnički karakter i identitet. Umetnost je moja osnovna ljubav koja se događa svaki put kada umetnik unosi nevidljivu realnost u deljeni svet naših ličnosti. Stvaram umetnost kao vidljivu kreaciju koja dolazi od nevidljive zaigranosti koju vidim oko ljudi, objekata, unutrašnjih svetova, strasti, instikata i same svesti.

Zanimljivi delovi vaše biografije , školovanje , inostranstvo, projekti …Opišite nam Vaš umetnički put.

Suštinski moja biografija neće ništa reći o meni, pa možda ni školovanje. Cenim ih i poštujem, no mene je uvek fascinirao govor Malog princa o retkom tipu ljubavi gde se ne nabraja nego se govori o boji glasa lisice, trnju ruže i njenom obliku – boji. Golubinci su mesto u kom sam odrasla, u proleće je posebno lepo jer je puno zelenila, a uvek mi se kao detetu bilo lepo tamo igrati. U porodičnoj kući je i moj prvi rad. Majka ga čuva kao svoje dete koje ja doživljavam kao moje prvo dete. Naslikala sam nekoliko voćki jer su mi bile lepe i nisam umela neke kompleksnije oblike slikati. Jako sam bila ponosna na tu sliku – to mi je jako lepa uspomena. Beograd smatram svojim gradom, a najviše volim njegovu veličinu, on meni dođe kao Frojdov Rim, naslagala sam po njemu najviše svoje ličnosti. Drugi gradovi su isto lepi i dotakli su me mnogo Milano, London, Zagreb gde sam živela jedan period, pa sam čak i do dalekog Hanoja stigla gde sam takođe živela. Svuda me vodila umetnost, nisam mogla da ne odgovorim na taj poziv. Poziv je taj koji je sveobuzimajući, nema više ličnosti koja se žali na težinu tela koje putuje, niti ume  uspešno da biva na jednom mestu. Jedno mesto je Beograd, on je ta osa koja me drži najviše i oko koje se ja vrtim. U njemu sam se školovala i on me odgajio za umetnost.

Otvorili ste atelje trenutno ste u Beogradu, na cemu trenutno radite i kakvi su vam planovi?

Jeste, tu sam sigurno neko vreme. Volim svoj atelje jer ima mnogo mira u njemu i osećam ga kao svog. Upravo završavam seriju slika fl0whertz. Živimo u ovom novom dobu kada imamo preduzetnike, poput Elona Muska, koji žele da nas odvedu na Mars. Mene su uvek fascinirale druge planete, to su nekako uvek bili snovi, a sada se o tim snovima govori kao da smo im kao čovečanstvo na pragu. Sa ovim projektom sam htela da vidim šta to cvet jeste, može li cvet postati nezemaljski. U Malom princu, ruža je taj simbol Zemlje, taj simbol smrtnosti, ma gde god da se gleda u umetnosti cvet je simbol tog krhkog i zemaljskog. U duhovnosti cvet ukazuje na besmrtnost. Htela sam da vidim može li cvet biti svemirski fenomen. Uradila sam koncept oštre konstrukcije i cveća koje stoji bez ikakve logike sa ciljem da pokažem kako je cvet deo Svemira, kako je moguće maštati o cveću mimo planete, kako stoji sam. Upravo završavam seriju, a mislim da se sa ovim otpuštanjem pojavljuje jedna nova dinamika. Razgovarala sam o njoj sa nekoliko ljudi, još istražujem i pripremam se za taj projekat. Podeliću to kada bude vreme. Takođe, zajedno sa koleginicama u našem ateljeu  K41 nas pet umetnica radi na zanimljivim događanjima o kojima će se uskoro više čuti.

Osim toga, planiram i  radionice čiji sadržaj trenutno osmišljavam sa svojim PR menadžerom da bismo to postavili na jedan atraktivan nivo.

Šta vas trenutno najviše inspiriše?

Muzika je uvek moj veliki učitelj, ali to je kad hoću da nadiđem realnost, kad bih da putujem svojom glavom i gledam sve što me okružuje. Inače me najviše inspiriše običnost, običnost sveta koji se odmotava pred mojim i svačijim očima. Teško je za poverovati da je tako nešto uopšte moguće, a tako obično nam je predstavljeno pred nas. Tu je najveće vrelo inspiracije jer svi imamo dar da u ovom svetu učestvujemo, a kad se celo srce stavi u ono u čemu se učestvuje, sve postaje lepo, sve je spontano i sve je inspirativno.

Kako izgleda jedan vaš  radni – kreativni dan?

Juče sam imala kratko snimanje, organizovala par prijava na neke projekte i radila na jednoj slici.

Vaši  radovi su specificni i unikatni, da li mislis da je teze: probiti se“ ako si drugaciji ili je to zapravo prednost?

Meni je u tom kontekstu glava prilično naopako, ja se uopšte ne probijam, više slušam svoje unutrašnje biće i ispoljavam unutrašnjost nego što marim kakvi su radovi. Ne znam da uradim rad koji nije moj, a da bi bio moj jednostavno ne razmišljam o utisku koji on izaziva. Na kraju procesa se često iznenadim, nekad ni ne želim da ga prihvatim odmah, ali umetnost je upravo ta totalna izloženost jer bez ranjivosti umetnika, nema prilike za susret. Više plivam po prilično otvorenom moru, pa čak bih rekla da me more samo nosi, ja samo postojim, drugačije zaista ne znam.

Koliko se razlikuje modna i umetnička scena u Srbiji i u svetu,, i gde vidite sebe ovde ili u inostranstvu?

U regionu je jako slična po načinu, po kvalitetu kadra, po mogućnostima zarada. U inostranstvu bih čak rekla da, izuzev zaista najvećih metropola sveta, ništa nije kvalitetnija po snazi izražavanja, ali je jača produkcijski, brojem i novcem. To čini veliku razliku kad se profesionalno čovek bavi umetnošću i modom. Ja sam dete sveta, a Srbija je isto deo tog sveta.

Da li imate marketing startegiju? Gde ljudi mogu da vide vaše radove i kupe ih ukoliko požele?

Sarađujem sa mnogo ljudi, imam dobre kontakte, a oko marketinga mi pomaže PR menadžer. Veliki deo radim sama, ali nekada je zaista važno odabrati kvalitetne saradnike jer prvenstveno se bavim radovima, a ne administracijom i biznisom. Prva adresa za kupovinu je info@natasakekanovic.com, druga je moja www.natasakekanovic.com  web prezentacija, a treće mesto su galerije u kojima sam izložena, a može se doći i lično u atelje.

Projekti, poslovi i  saradnje  na koje ste  ponosni?

Jako lepo mi je bilo u belgijskom Glo’Artu, svakako velika preporuka mladim umetnicima. Tamo sam upoznala jako drage ljude koje sve vreme od tada pratim, a to uvek biva obostrano. Veoma lepo iskustvo mi je bilo i kroz rad sa Nick Knightom sa SHOWstudiom, kao i trenutni rad na Pearly Penguins-ima.

Sa kime bi voleli da saradjujete?

Obožavam smer Gucci-ja u zadnjih nekoliko godina. Definitivno mi je velika želja prilika da uradim poneku službenu ilustraciju za njih.

Kako bi ste opisali  ljude koji vole i  kupuju vaše slike ?

To su ljudi koje jako cenim i koji na kraju osiguravaju moju egzistenciju. Ne mogu ih opisivati karakterno jer ih ima jako različitih, ali uvek je tu nekakva svrha. Neko pronalazi inspiraciju u radu, neko nalazi lepotu, nekada sama ostanem iznenađena šta ljudi u njima pronađu i na šta ih sećaju ili šta im prizivaju.

 Da li pratite trendove i omiljeni komad odece ove sezone?

Generalno pratim opšte smerove dizajna svih velikih modnih kuća. Nisam ove godine detaljnije pratila, ali kada prizovem u sećanje šta mi je poslednje jako jako pozitivan utisak ostavilo to je Delpozo PF 2017 kolekcija. Nešto izuzetno. A odeća, omiljeni komad? Ovaj H&M slamnati šešir. Šeširi su mi jako dragi, podignu celi izgled na jedan novi nivo.

Poruka mladim umetnicima I dizajnerima ?

Izrazite svoju mladost, svi ste lepi. Mladost je uvek hrabra, neustrašiva i nužno provocira. Pa eto, molim vas provocirajte svojom lepotom, radom i mladošću.

Da li imate  u planu neku izlozbu ?

Trenutno sam izložena na nekoliko mesta, a izložbu – onako kako se to klasično može reći – trenutno nemam, a svakako radim na tome. Tu imam prilično visoke standarde za samu sebe i svakako mora da se dogodi jedna zaokružena celina. Zadnja serija je na jednom dobrom tragu, a novi projekat na kojem trenutno radim bi svakako mogao uroditi plodom jedne izložbe.

Napomena: Centar za komunikacije Flou organizuje studentsku praksu. Teodora Paunović, talentovana studentkinja Modnog dizajna, u okviru obavljanja prakse iz predmeta modni marketing, pored ostalog, realizovala je ovaj zanimljiv i inspirativan razgovor.